Metode za povećanje otpornosti na ogrebotine i udarce Staklo zaslona osjetljivog na dodir uglavnom uključuju kemijsku obradu kaljenja i tehnologiju površinskog premazivanja. Kemijsko kaljenje, također poznato kao tehnologija ionske izmjene, važno je sredstvo za povećanje otpornosti na ogrebotine i udarce stakla zaslona osjetljivog na dodir. Proces uključuje uranjanje stakla u kupelj rastaljene soli koja sadrži veće ione (obično kupelj s kalijevom soli), a dolazi do reakcije ionske izmjene između površinskog sloja stakla i rastaljene soli. Na visokim temperaturama, ioni natrija (ili drugi manji ioni) na površini stakla difundiraju s ionima kalija (ili drugim većim ionima) u rastaljenoj soli, a ioni kalija postupno ulaze na površinu stakla, dok natrij ioni difundiraju u rastaljenu sol. Budući da je polumjer kalijevih iona veći od radijusa natrijevih iona, ova ionska izmjena uzrokuje stvaranje sloja s tlačnim naprezanjem na površini stakla, dok se unutar njega stvara vlačno naprezanje. Prisutnost tlačnog naprezanja otežava pucanje staklene površine kada je izložena vanjskim silama, čime se poboljšava otpornost stakla na ogrebotine i udarce.
Nakon kemijskog kaljenja, tvrdoća stakla zaslona osjetljivog na dodir podignuta je na novu razinu, što ga čini sposobnim učinkovito odoljeti ogrebotinama i habanju raznih tvrdih predmeta u svakodnevnoj uporabi, poput klizanja vrhova prstiju, slučajnih dodira oštrih predmeta poput ključeva ili kovanice, koje teško ostavljaju tragove na površini stakla. Ova poboljšana tvrdoća ne samo da poboljšava izdržljivost proizvoda, već i produljuje životni vijek dodirnog zaslona i smanjuje troškove čestih zamjena.
Sloj tlačnog naprezanja koji se stvara na površini stakla tijekom procesa kemijskog kaljenja je poput nevidljivog štita, koji uvelike poboljšava otpornost stakla na udarce. Kada staklo pod utjecajem vanjske sile, ovaj sloj tlačnog naprezanja može učinkovito raspršiti i apsorbirati energiju udarca, smanjiti koncentraciju naprezanja i spriječiti trenutno pucanje stakla. Čak i ako se staklo razbije u ekstremnim slučajevima, zbog učinka sloja tlačnog naprezanja, krhotine će biti čvrsto stegnute unutar stakla, tvoreći male i relativno tupe čestice, uvelike smanjujući rizik od letenja fragmenata i ozljeđivanja ljudi, pružajući korisnicima veća sigurnosna zaštita.
Uz kemijsko kaljenje, proizvođači stakla za zaslone osjetljive na dodir nastavljaju istraživati i primjenjivati napredne tehnologije površinskog premazivanja kako bi dodatno poboljšali otpornost na ogrebotine. Ove tehnologije premaza daju staklu veću otpornost na trošenje i ogrebotine stvaranjem jednog ili više slojeva tankih filmova na površini stakla. Među njima, premazi na bazi silicijevog dioksida (SiO₂) favoriziraju se zbog svoje visoke tvrdoće, dobre kemijske stabilnosti i izvrsne propusnosti svjetla. Može čvrsto prianjati na staklenu površinu kako bi se stvorio čvrst i gladak zaštitni sloj, koji se učinkovito odupire eroziji i ogrebotinama od vanjskih tvari.
Staklo zaslona osjetljivog na dodir može učinkovito poboljšati svoju otpornost na ogrebotine i udarce kombinacijom kemijskog tretmana kaljenja i tehnologije površinskog premaza. Ove tehnologije ne samo da poboljšavaju fizička svojstva stakla, već i produžuju vijek trajanja i pouzdanost proizvoda sa zaslonom osjetljivim na dodir.
